Vrste karata 

Prema mjerilu karte se dijele na karte krupnog, srednjeg i sitnog mjerila. Karte krupnog mjerila (do uključivo 1:100 000) dobijaju se neposredno reprodukcijom originalnih terenskih snimaka. Karte srednjeg mjerila (od 1:100 000 do 1:500 000) izrađuju se iz karata krupnog mjerila. Karte sitnih mjerila (od 1:500 000 i dalje) izrađuju se iz karata srednjeg mjerila.

Prema sadržaju i svrsi karte se dijele na: geografske karte, na kojima su prikazani veći ili manji dijelovi nekog područja Zemlje (mogu biti krupnog, srednjeg i sitnog mjerila); geološke karte, prikazuju geološke formacije na Zemljinoj površini i ispod nje, a izrađuju se na temelju postojećih geografskih karata unošenjem stratigrafskih i petrografskih podataka; pomorske karte konstruisane su specijalno za pomorski promet; sadržavaju sve elemente za navigaciju, reljef morskog dna (dubine), položaje hridina i podvodnih grebena, morsku obalu i objekte na obali koji su važni za navigaciju. 

Topografske karte prikazuju u određenom mjerilu dio Zemljine površine u položajnom i visinskom smislu; na orografskim kartama predočene su planine nekog kraja ili čitave države; hidrografske (hidrološke) karte prikazuju vode nekog kraja, a etnografske prebivalište i rasprostranjenost nacionalnosti nekog kraja. Prema svrsi, karte mogu biti još: historijske, statističke, turističke, planinarske, prometne (automobilske), meteorološke i druge.

Karta velikih podvodnih obilježja. (1995., NOAA)

 

 

 

 

 

Digitalni rasterski crtež USGS-a.

Karta ili mapa (grčki χάρτητς list papira; na srednjevijekovnom latinskom, mappa; na engleskom, map), umanjena slika Zemljine površine, nekog dijela Zemljine površine ili neba. Zemljina površina, zbog zakrivljenosti, ne može se prikazati u ravnini bez deformacija, a ne mogu se prikazati ni sve pojedinosti i svi objekti na Zemljinoj površini. 

Prema tome karte su deformisane i pojednostavljene slike Zemljine površine s unaprijed određenom svrhom. Upotrebljavaju se za različite naučne, tehničke, ekonomske, vojne i kulturne potrebe, pa se i dijele prema mjerilu, sadržaju i svrsi.

Karta kao pojednostavljen prikaz prostora i navigacijske pomoći ističe odnose među objektima unutar prostora. Karta je dvodimenzionalni, geometrijski pouzdan prikaz trodimenzionalnog prostora. Nauka i umjetnost izrade karata naziva se kartografija.

Karta svijeta Johannesa Keplera

Izrada karata potiče još iz kamenog doba i čini se da pomiče datum otkrića pisanog jezika unazad nekoliko hiljada godina. Jedna od najstarijih sačuvanih karata naslikana je na zidu Čatal Hejuka u srednjoj Anatoliji današnja Turska, a potječe od oko 6200. p.n.e.

Dok se o kartama misli kao o proizvodima razumnog, naučnog pogleda na svijet, karte imaju i svoj mitski kvalitet. Predmoderne karte i tradicije kartiranja izvan zapadnjačke tradicije često su spajali geografiju s nenaučnom kosmografijom pokazujući odnos posmatrača prema svemiru. Srednjovjekovne "T-O" karte, na primjer, pokazuju Jerusalim u središtu svijeta, a u nekim slučajevima i odnos Zemljinog "tijela" prema Isusovom tijelu.

 Nasuprot tome, pomorske karte (ili "portolani") iz istog doba s prikazom Sredozemlja izvanredno su pouzdane. Čak i danas ispod svoje čisto upotrebne vrijednosti, karte mogu biti snažna retorička oruđa, pa je to bio izvor jako plodnog kriticizma karata tokom zadnjih dvadeset godina, značajno u djelima J. B. Harleyja, Marka Monmoniera i Denisa Wooda.

Putne karte su danas možda najšire korištene karte te oblikuju podskup navigacijskih karata, koje također uključuju zračme i pomorske karte, karte željezničke mreže te planinarske i biciklističke karte. Društvenim kartama, uključujući GreenMaps, sve više raste važnost. 

U terminima kvantiteta, najveći broj nacrtanih listova karata vjerovatno su napravili mjesni geodeti u službi općina, sakupljanja poreza, hitnih službi te ostalih mjesnih agencija. Mnoge nacionalne geodetske projekte izvršila je vojska poput Britanskog Ordnance Surveyja sada građanska vladina agencija svjetski poznata po svom detaljnom radu.